- PIŠE: dr Vukić Ilinčić
Poslije saslušanja izvještaja Verifikacionog odbora, utvrđen je dnevni red od tri tačke:
1. Izbor stalnog predsjedništva
2. Tekst zakletve i njeno polaganje
3. Izbor 20 poslanika za izradu nacrta odluke o budućem državno–pravnom položaju Crne Gore.
Apsolutnom većinom u predsjedništvo Skupštine su izabrani: predsjednik Savo Cerović, član Velikog suda; prvi predsjednik Lazar Damjanović, advokat; drugi potpredsjednik Savo Fatić, advokat; sekretari: Ljubomir Vuksanović, Radovan Bošković, Luka Vukotić, Novica Šćepanović, Mihailo Jovanović i Milan Bajić.
Poslije izbora predsjedništva pristupilo se polaganju zakletve, koje je obavljeno uz prisustvo sveštenika i predsjednika Skupštine, a glasi: „Ja N.N. zaklinjem se svemogućim Bogom da ću u ovom skupštinskom zasijedanju raditi samo za dobro i sreću našega naroda. Kako ovu zakletvu ispunjavao, tako mi Bog pomogao. Amin!” Poslije zakletve prešlo se na izbor Odbora za izradu skupštinske rezolucije, u koji su izabrani: mitropolit Gavrilo Dožić, Milosav Raičević, Janko Spasojević, Mihailo Božović, Mirko Vujisić, Jefto Popović, dr Zarubica, muftija Šećer – Kadić, Nazim-beg Mahmud Begović, Bogdan Bojović, Novak Kovačević, sveštenik Hajduković, sveštenik S.Vukojičić, đakon Dapčević, Krsto Raičković, Radule Jauković i Risto Jojić.
Poslije dva dana vijećanja, odborski izvjestilac Jefto Popović pročitao je 13. (26) novembra Odluke „Velike Narodne Skupštine Srpskog Naroda u Crnoj Gori”, na osnovu „istaknutog načela samoodređena naroda, i to:
1) Srpski narod u Crnoj Gori jedne je krvi, jednog jezika i jednih težnja, jedne vjere i običaja s narodom koji živi u Srbiji i drugim srpskim krajevima; zajednička im je slavna prošlost, kojom se oduševljavaju, zajednički narodni junaci, zajednička patnja, zajedničko sve što jedan narod čini narod... (dalje se govori o zajedničkoj istoriji, oslobodilačkim ratovima i slično - prim. V.I.)...
2) Ekonomski interesi Crne Gore nerazdvojno su vezani za Srbiju i ostale srpske krajeve...
3) Politički interesi, takođe, iziskuju ujedinjenje. Pored velike Jugoslavije, kakav bi bijedan politički značaj imala malena, slaba, sirotna Crna Gora, mislimo da nije potrebno isticati... Ujedinjenje to ne želi i neće jedino crnogorska dinastija. Ona smatra da je to ujedinjenje protivno njenim interesima, a oni su joj uvijek bili preči od interesa cijelog našeg naroda... Sadašnji predstavnik te dinastije kralj Nikola najizrazitiji je tip krutog apsolutizma. Za sve vrijeme njegove vladavine, za njega kao i za Luja XIV važila je dogma od koje se nigda odstupilo nije, u poznatoj rečenici: Država, to sam ja!
I kapitulacija Crne Gore, kojom je bačena ljaga na vjekovima slavom uvjenčano crnogorsko oružje, djelo su njegovo. Predao je svoj narod u ropstvo, protiv narodne volje, gore i sramnije nego što je bilo tursko, i sve učinio, da, osim njega niko ne umakne tome ropstvu...
Na osnovu svega izloženog, Srpska velika Narodna skupština u Crnoj Gori, kao vjerni tumač želja i volje cjelokupnog Srpskog naroda u njoj... jednoglasno poimeničnim glasanjem odlučuje:
1) Da se kralj Nikola I Petrović Njegoš i njegova dinastija zbaci sa crnogorskog prijestola;
2) Da se Crna Gora s bratskom Srbijom ujedini u jednu državu pod dinastijom Karađorđevića, te tako ujedinjena stupi u zajedničku otadžbinu našeg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca;
3) Da se izabere izvršni Narodni Odbor od 5 lica koji će rukovoditi poslovima, dok se ujedinjenje Srbije i Crne Gore ne privede kraju;
4) Da se o ovoj skupštinskoj odluci izvijesti bivši kralj Crne Gore Nikola Petrović, Vlada Kraljevine Srbije, prijateljske Sporazumne Sile i sve neutralne države”.
Nacrtna odluka Skupštine primljena je u načelu i u pojedinostima. Glasalo je za nju svih 162 prisutna poslanika.
Sjutradan 14. (27) novembra poslanici su prisustvovali blagodarenju u podgoričkoj Sabornoj crkvi (Crkvi Svetog Đorđa – prim. V. I.), koje je služio mitropolit i poslanik Gavrilo Dožić.
Izabran je Izvršni narodni odbor: vojvoda Stevo Vukotić (rođeni brat kraljice Milene – primj. V.I.), Marko Daković, Lazar Damjanović, Spasoje Piletić i Risto Jojić. Izabrana je i deputacija koja će odnijeti skupštinsku odluku u Beograd. Peta i poslednja sjednica u ovom skupštinskom zasijedanju održana je 16. (29) novembra 1918. godine. Predsjednik skupštine zaključio je rad na neodređeno vrijeme.(NASTAVIĆE SE)